Supružnici Andrija i Žaklina Pejović iz Nikšića već godinama izuzetno teško žive, a u poslednjem periodu jedva da uspijevaju svom sedmogodišnjem sinu da obezbijede i hranu. Andrija je samo povremeno zaposlen i to po ugovorima na određeno, ali najveći dio njegovog mjesečnog primanja, ispričala je Žaklina „Danu”, odlazi za kredit koji otplaćuje drugome. Kada se to izmiri tročlanoj porodici ne ostane ni 150 eura da prežive kako znaju i umiju, a dječak je školarac, i da nevolja bude veća ima problema sa zdravljem. Pejovići nemaju ni svoj krov nad glavom, već su podstanari u nikšićkom naselju Vitalac.
-U ovoj kući smo već dvije godine i to isključivo zahvaljujući dobroti njenog vlasnika Slobodana Banovića, kojem ne plaćamo kiriju, a u suprotnom bili bismo sigurno na ulici. Kada smo došli ovdje bilo je potrebno to malo srediti, što smo suprug i ja nekako uspjeli, ali je i dalje neuslovno. U kući ima vode, samo hladne, ali nemamo kupatilo, pa dijete kupam u banjici što je, posebno u zimskom periodu, veoma rizično sa obzirom na njegovo zdravstveno stanje, kazala je, između ostalog, Pejović.
Odjeću pere ručno jer se veš mašina koju su imali pokvarila, a novca nema ni za hranu, a kamoli za ostale potrebe. Dječak je učenik drugog razreda osnovne škole na Vitalcu, i Žaklina kaže da je sreća što mu je škola blizu jer ne bi mogli plaćati prevoz do Nikšića.
-Ima astmu i jedan bubreg mu je uvećan, pa su mu potrebni bolji uslovi za život koje mi ne možemo nikako da obezbijedimo. Najveći problem je hrana, a ja i suprug smo često gladni jer ono što imamo ostavljamo njemu. Ipak, željan je svega, slatkiša, igračaka, garderobe... Ove zime nijesmo mogli ni drva za ogrijev da kupimo, već ja po komšiliku i okolnim naseljima prikupljam ono što drugima ne treba, što ne koriste a nama dobro dođe, kazala je, u razgovoru za dnevne novine „Dan” ona.
Zbog udaje iz rodne Srbije preselila se u Nikšić gdje, kako kaže, ne može posao da nađe, a po struci je prehrambeni tehničar. Sa zaposlenjem i Andrija ima problema jer tokom ljeta takođe nema posao.
-Ne stidim se ništa pošteno da radim, i nije važno koji je posao u pitanju i da li je težak. Svake jeseni i proljeća idem da drugima cijepam i slažem drva, da čistim stanove i zgrade. Nevolja čovjeka natjera pa se nerijetko dešava da kucam ljudima na vrata i pitam ih da li im treba čistačica ili neko ko će drva da im sredi. Tuđom krivicom smo dovedeni u takvo stanje da naše dijete nema ni osnovno za život i da smo prinuđeni da putem medija tražimo pomoć, ogorčena je Pejović.
Pošto Andrija povremeno ima zaposlenje, Pejovićima nije dozvoljeno da koriste materijalno obezbjeđenje porodice (MOP). Žaklina je naglasila da joj je nikšićki Centar za socijalni rad prije godinu, na njenu molbu, dao 100 eura koje su bile neophodne za liječenje njihovog sina. Obraćala se za pomoć i lokalnoj upravi Nikšića, ali su, tvrdi ona, prioritet uvijek imali neki drugi. Zahvalni su jednoj porodici iz Budve koja je nedavno za dječaka poslala garderobu, i jednoj Podgoričanki za poslate slatkiše, kao i manastirima Ostrog i u Župi nikšićkoj gdje se mole za zdravlje sina. Svi ljudi dobre volje, a koji su u mogućnosti, novac za pomoć Pejovićima mogu uplatiti na žiro-račun broj 535 -0100200145822-67 koji je na Žaklinino ime otvoren kod Prve banke.
B.B.

---